Glupost-nacionalni brend broj 1
Neko mi je pre neki dan stavio opasku da su moji tekstovi suvise sa prizvukom politike,da im na neki nacin nije mesto ovde nego na blogu B92…
I ja bih se slozio u potpunosti s time,da se netrebaju brkati babe i zabe,da "prljavi" obrisi tkz. politicke realnosti nemoraju da zaprljaju bas svaki kutak…kazem slozio bih se kad bi lokacija sa koje pisem,u kojoj zivim bila Svajcarska,Finska,Nemacaka…a ne Srbija.
Nisam ja za soluciju dva srbina,tri partije,tj da cela nacija bude jedan in live politicki poligon…da svi sednemo,stavimo prst na celo i glumimo neke velike mudrace…
Ali nisam ni za to da se svi pokrijemo cebetom preko glave,i dopustimo sacici,evidentno nesposobnih,da nam do kraja uniste ove nase zivote,i ma kakvi oni bili,nasi su,i mi sami moramo o njima odlucivati…
Jeste lepo je to pisati o cvecu,poeziji,romantici…mislim pozdravljam sve koji uprkos svemu posmatraju svet kroz ruzicaste naocare,i takvi su nam vise potrebni u ovim sivkastim vremenima…ali za nas sirove realiste je malo teze govoriti o apstraktnim temama,dok ti stomak krci,a nad glavom ti visi hiljadu i jedan racun…
Necu sad o tome ko je kriv,to ce u svakom slucaju presuditi istorija…i ako se vec treba svaliti krivica na nekoga,najrealnije je reci krivi smo svi mi!
Jer svako izabere nacin svog zivljenja,i svako placa cenu takve odluke…zivi kao becar umreces od ciroze jetre…
Jer meni je tesko sa stanovista ateiste prihvatiti stav po kome se treba u ovom"zemaljskom" zivotu muciti,patiti,oskudevati u svemu materijalnom,da bi jednog dana time kupio kartu za raj i vecito blagostanje…
Ko moze da garantuje to vecito blagostanje,da li postoji neki konkretan dokaz da je bas sve tako,kako je opisano u "svetim" knjigama,i da nece ovi koji su imucni na zemlji podmititi i bozansku administraciju,a ovi siromasni opet izvisiti…jednom siromasan vecito siromasan…
A sta ipak ako je taj fizicki kraj i zaista definitivno kraj…pa zbog cega se onda zrtvovati,zbog cega taj jedini zivot protraciti u nekim besmislenim samoodricanjem…
I jeli onda sve politika,ako kazes da zivis danas,a ne da robujes nekim iluzionarnim mitovima…
Sta ti vredi umreti za neke promasene ideale,biti posthumno odlikovan,kad tebe vise nema…
Tesis se pamtice te buduce generacije,tvoju zrtvu…a da li je bas tako,pa pogledaj nasu istoriju unazad…
Jer jedino sto je bitno je zivot,a ne neke apatraktne teorije…jer sta ce ti neka teritorija kada na njoj nema ko da zivi…
I mocni iluzionisti u tome vide svoju sansu,da jos malo popune svoje bisage,jer oni nemaju skrupula,a vi se zrtvujte za njih…